Bahá’í Hramovi

Mašrekul-Adkar (Mashriqu’l-Adhkár)

Mašrekul-Adkar instituciju, “Mjesto Svitanja Spomena Božijeg”, je odredio Bahá’u’lláh. Ovo je jedan od osnovnih koncepata života u Bahá’í zajednici, pružajući stvaran izraz jedinstva vjere i služenja društvu.

Ashgabat, Turkmenistan (1908)

Wilmette

Wilmette, Illinois, U.S. (1953)

Kampala

Kampala, Uganda (1961)

australia

Ingleside, NSW, Australia (1961)

Hofheim-Langenhain, Germany (1964)

Panama

Panama City, Panama (1972)

Apia

Tiapapata, Samoa (1984)

India

Delhi, India (1986)

Santiago, Chile (2016)

Danas, Bahá’í širom svijeta postavljaju sjemena iz kojih će izrasti Mašrekul-Adkar. Ovaj proces počinje jednostavnim naporima da se stvore privatna i kolektivna mjesta za molitvu. Služba društvu zatim postaje dio razvijajućeg modela aktivnosti i stvara mogućnosti za ustaljene napore koji će ugraditi u životu u zajednici. Podizanje gradjevine kao što je Mašrekul-Adkar obilježava bitan korak u ispunjenju Bahá’u’lláh-ove vizije Bahá’í Hramova.

Fizička struktura Mašrekul-Adkar-a se sastoji od centralne gradjevine – Bahá’í Hrama – uz nekoliko pomoćnih građevina. Tako je Mašrekul-Adkar centralna tačka obožavanja u jednog geografskoj sredini, njegova jedina svrha nije samo da obezbijedi mjesto za molitvu. ‘Abdu’l-Bahá je objasnio da, kroz obezbjeđivanje obrazovanja, zdravstvenog sistema i drugih službi, ono takođe podržava društveni i ekonomiski napredak zajednice i pruža sklonište i potporu i pomoć onima kojima je potrebno. U duhu ovoga, ‘Abdu’l-Bahá je predvidio da će pomoćne grane kao što su bolnica i škola, univerzitet, apoteka i sklonište biti postepeno dodate Bahá’í Hramu.