3 NJEGOVANJE MEĐUSOBNE PODRŠKE I POMAGANJA

Pročitajte sljedeći odlomak u velikoj grupi.

Prva dva teksta koja ste proučavali jasno govore o tome da je pred sadašnjom generacijom mladih velika odgovornost za doprinos poboljšanju društva. Na njima je takođe dužnost da njeguju okruženje u kojem mlađi članovi društva mogu doseći duhovne i intelektualne moći potrebne kako bi postali graditelji nove civilizacije. Zadatak je nesumnjivo ogroman. Kako bi se suprotstavili snažnim društvenim silama koje prijete potkopati njihove moći i izopačiti njihovu svrhu, mladi se mogu pouzdati u Božju nepogrješivu pomoć. Takođe trebaju povećati sposobnost da stvore atmosferu međusobne podrške i pomoći jedni drugima u svojim zajednicama u kojima se umnogostručuju njihove sposobnosti da preobraze društvo.

Slijedi zamišljeni razgovor četvoro bliskih prijatelja, dva momka, Sampe i Sanjiva, te dvije djevojke, Caroline i Rayen, koji žive u Springtownu, predgrađu Metropol Cityja sa nekih 4000 stanovnika. Mnogi Springtownovi stanovnici imaju između 15 i 30 godina. Sampa (18) i Rayen (19), upravo su završili srednju školu, dok Sanjiv i Caroline (oboje 21), studiraju na jednom od Metropolovih velikih univerziteta. Uz izuzetak Caroline koja im se nedavno pridružila, oni se poznaju godinama. Zajedno su pohađali osnovnu i srednju školu u predgrađu te su tokom protekle tri godine služili kao animatori juniora. Sada njih četvoro podržavaju četiri grupe od nekih 50 mladih u Springtownu. Zajedničko služenje je ojačalo njihovo prijateljstvo te su uvijek uključeni u živahan razgovor o njihovim naporima i napretku zajednice. Rayen i Sanjiv su Bahá’íji.

***

“Trebamo više razgovarati o ideji kročenja putem službe,” započe Sampa. “Znam da je važna služba koju pojedinac nudi, ali tu postoji i pitanje kako se služba izvršava.”

“Pa, meni se sviđa činjenica da služimo zajedno,” brzo odgovori Rayen. “Bilo bi teško služiti sam. Uz vas divne ljude pored mene, pronalazim hrabrost za nastavak služenja.”

“Istina,” doda Caroline. “No mislim da činjenica da služimo zajedno takođe pomaže da izbjegavamo negativne obrasce ponašanja. Lično sam se trebala dosta mijenjati otkad sam počela služiti s vama, a te promjene bile bi mi teške samoj.”

Sanjiv se obzirno nasmiješi Carolini i reče: “To me podsjeća na ono što Kuća pravde kaže da put službe “može biti isproban i poznat, ne samo jednome ili dvojici već desetinana nad desetinama.”17 Mislim da to takođe znači da služba omogućava velikom broju ljudi da napreduju i zajedno rastu.”

“Ja sam nova u ovome,” reče Caroline, “no naše jedinstvo zaista pravi razliku”. Ne samo da se ne svađamo, već vidimo stvari na isti način. Ujedinjeni smo u onome što tražimo; idemo u istome smjeru. Upoznala sam puno ljudi, dobrih i inteligentnih ljudi s odličnim idejama, čistih namjera. No oni ne mogu napredovati zajedno; oni nemaju zajedničku viziju.”

***

“Mislim da je dio jedinstva prihvatiti da ne hodamo svi istom brzinom,” kaže Rayen. “Kako je to rekla Kuća pravde, Sanjiv?” upita s osmjehom na licu.

“Da put ‘prihvata različite brzine i korake’,”18 reče Sanjiv, čistim i odlučnim glasom.

“Različite brzine i korake,” nastavi Rayen. “Lako je jednostavno trčati punom brzinom zato što možeš, no zastati, osvrnuti se, te se možda vratiti kako bi podupro svog prijatelja iziskuje iskrenu ljubav i strpljenje. U suprotnom, kako možemo zajedno napredovati?”

“No Rayen, trebamo isto tako paziti da to ne postane samo nekolicina dobrih prijatelja koji zajedno služe, već isto tako da bude nadahnuće i poziv onima koji nisu još na putu da nam se pridruže,” reče Caroline. “Da me Sanjiv nije pozvao, ne bih bila ovdje. Postoje mnogi mladi oko nas koji zaista žele doprinijeti društvu, ali ne znaju kako. Moramo naučiti stvarati prava i trajna prijateljstva s onima koji takođe žele poboljšati društvo.”

***

“Jako mi se sviđa to što je Caroline rekla. Važno je da naši napori budu iskreni te da marljivo radimo. No ako ne možemo pomoći ostalima koji takođe žele početi kročiti putem službe, bit će teško postići trajnu promjenu,” reče Sanjiv. “No tada moramo dobro razmisliti o vlastitim kvalitetama i stavovima, i kao pojedinci i kao grupa.”

“Istina,” reče Sampa. “Toliko dobrih napora zastrani zbog toga što su ljudi koji su uključeni usredsređeni na sebe. Ponekad to vodi do toga da se obraća previše pažnje na mane drugih, umjesto da se ohrabruju prijatelji kojima je možda teško, počinju se kritikovati.”

“O, kritika ne koristi nikome,” reče Caroline. “Ona guši rast. No danas je tako uobičajena u društvu. Ponekad se čini kao da svi kritikuju sve.”

“A ponekad problem nije kritikovanje drugih. Neko se može toliko usredsrediti na svoje vlastite nedostatke da postane nepokretan,” reče Sanjiv.

Sampa reče, “Niko se nikad ne bi smio osjećati bespomoćnim. Uvjereni smo u Božju pomoć – trebamo to vjerovati, mislim zaista vjerovati – te imamo prijatelje oko sebe. Prijateljstvo ne znači samo smijati se i zajedno se igrati, već biti uistinu sretan zbog napretka prijatelja, ustvari pomagati jedni drugima da rastemo.”

Rayen doda: “Mislim da kad ljudi postanu pravi prijatelji, te stalno ohrabruju jedni druge, čak i ono što se isprva čini nemogućim postaje ostvarivo. Tada služba postaje čista radost, a krug prijatelja raste.”

***

Zavlada trenutak tišine dok četvoro prijatelja promišlja o tim idejama. Pogledaše jedni druge sa smiješkom dok ih prože snažno duhovno drugarstvo. Čini se da svi žele nešto reći, no oklijevaju. Sanjiv se čini najspremniji da progovori.

“Samo reci Sanjiv, samo reci,” Caroline ga bodri i svi se nasmiju.

“Samo sam razmišljao kako trebamo puno učiti o tim zaista dubokim idejama. Uzmimo nas kao primjer. Svi smo animatori,  je li tako? Razmislite o tome što je potrebno da se podrži grupa željnih,  poletnih, energičnih juniora tokom tri godine, ponekad i duže. Pa onda razmislite o stvaranju i održavanju zaista dobrog prijateljstva s drugim animatorima i stalnom međusobnom pomaganju. Možemo li postati dobri u tim stvarima ukoliko nismo spremni učiti?”

Sanjivove riječi ponovno su bacile grupu u tiho promišljanje. “Mislim da trebamo započeti kod onog što je Caroline ranije spomenula, imati potpunu vjeru da će nam ukoliko smo iskreni, Bog pomoći,” nakon nekog vremena reče Sampa.

“Takođe trebamo biti skromni i prihvatiti da ne znamo sve,” doda Rayen. “Mislim da učimo kako učiti. Puno pomaže to što često zajedno proučavamo, pomažemo jedni drugima s grupama, te se redovito sastajemo kako bismo promišljali i savjetovali se.”

Caroline reče, “Mislim da isto tako učimo kako slušati jedni druge. Jedan moj prijatelj mi je znao reći, ‘Znam da si me slušala, no jesi li me zaista čula?’ Ponekad ljudi pridaju veću vrijednost rječitosti, a ne toliko pažljivom slušanju bez predrasuda. Ljudi mogu bolje podržavati jedni druge kad uistinu slušaju jedni druge.”

Sanjiv reče: “Slušanje je takođe povezano s načinom na koji se savjetujemo. ‘Abdu’l-Bahá kaže da ‘savjetovanje za cilj mora imati istraživanje istine’19 te da ‘čovjek mora razmatrati svoje misli s potpunim spokojem, mirnoćom i pribranošću’.20 Mislim da je dio učenja biti iskreno zainteresiran za istinu radije nego za ‘puko izražavanje ličnih stavova.

“U redu je, naravno, imati svoje lično mišljenje,” reče Caroline, “no ono mora biti izraženo na način koji poziva, a ne guši mišljenja drugih. Moram reći da kad se sastajemo zbog promišljanja i razgovaramo, tako se osjećam: da su sva naša mišljenja dobrodošla i da vi zaista želite znati što svi misle i osjećaju. Ja učim biti takva i mislim da je to odlično!”

***

Prijatelji nastave raspravu o tome kako efikasno mogu podržati jedni druge. Promišljaju o tome kako uzdići interakcije među prijateljima. “Sofisticiran je ovaj svijet danas, sa svim novim tehnologijama,” zamišljeno će Rayen. “Neki od nas imaju više prijatelja na internetu nego u stvarnom životu. Interakcija na internetu može biti podstaknuta drugačijim skupom vrijednosti, te na kraju počnemo živjeti život kontradikcija. Pretpostavljam da ako ostanemo svjesni da nas Bahá’u’lláhova prisutnost puna ljubavi uvijek okružuje, trudit ćemo se uzdići svaku interakciju.”

“Neki dan smo raspravljali o tome kako ljudi ponekad radije pišu poruke nekome na drugom kraju svijeta nego vode razgovor s nekim ko sjedi odmah pored njih,” reče Sampa. “Ništa ne može zamijeniti pravo prijateljstvo koje je izgrađeno na zajedničkoj želji i posvećenosti poboljšanju vlastite zajednice. To je jedna od najvažnijih ideja koju sam izvukao iz ove rasprave.”

***

Nakon što ste ukratko raspravili ideje u svakom dijelu razgovora, podijelite se u male grupe i razmotrite sljedeća pitanja:

a- Stvaranje okruženja međusobne podrške uključuje viziju velikog broja mladih koji kao istinski prijatelji zajedno rade na preobražaju svoje zajednice. Kako biste vi ostvarili takvu viziju u svom klasteru ili zajednici? Koliko bi važan bio razgovor među mladima, te koja bi bila njegova svrha i sadržaj?

b- Međusobna podrška nije povezana samo s međusobnim pomaganjem u izvršavanju djela službe, već i s napretkom u ostalim aspektima života. Koji drugi aspekti života iziskuju međusobnu podršku? Razmotrite na primjer dovođenje ličnog ponašanja u skladu sa zakonima i principima Vjere, obrazovanja, posla, braka. 

c- Mladi ljudi provode mnogo vremena zajedno, pa je nužno nešto vremena provodi u aktivnostima zabave i odmora. Ipak, za njihov napredak važno je izbjegavanje gubljenja puno vremena na trivijalna nastojanja, te uzdizanje njihovih interakcija na različitim mjestima, uključujući elektroničke medije. Kako mladi mogu to postići?

d- Navedeni razgovor naglašava važnost njegovanja snažnih veza prijateljstva među ljudima koji služe zajedno. Šta smatrate pravom prirodom prijateljstva? Kako biste odredili koja prijateljstva pomažu, a koja su štetna za napredak mladih ljudi?

17 Message dated 12 December 2011, p. 2.

18 Ibid.

19 ‘Abdu’l-Bahá, The Promulgation of Universal Peace, from a talk in Chicago, 2 May 1912, at Hotel Plaza, notes by Joseph H. Hannen, para

20 Ibid.

21 Ibid., para. 1.